Dragi moji Rakovi, vaša brižnost i pažnja ka bližnjima je za primer. Nego, da li mislite da ste nekada dosadni sa tim?
Želite po svaku cenu da svojom ljubavlju, osećajnošću, brigom, prigrlite najpre bližnje, porodicu i porodično okruženje. Da li je to vrsta emotivne manipulacije?
Svako vaše dobročinstvo, je propraćeno rečima o ličnom trudu da drugima bude bolje. Šta mislite kako se oseća onaj ko je upravo ručao fenomenalni porodični ručak, a potom sluša o kuvanju koje je trajalo od sedam ujutro, ’jer znam da je to tvoja omiljena hrana i nije mi teško da za tebe ustanem rano i kuvam ceo dan’. Pa što se to mora pričati? Onda se ovaj što je ručao, oseća krivim što je mučio da neko toliko dugo sprema za njega, dužnim da uzvrati nekim poklonom, zagrljajem i lepom rečju.
Zar morate toliko zaštitnički da budete nastrojeni prema ’detetu’ od četrdeset godina? Zar morate da insistirate na praznicima, nedeljnim ručkovima, rođendanima, svakodnevnim javljanjem telefonom. Zasipanjem brigom, ako se ne javi na telefon, suzama i uvredama ako neko ne dođe na neki važan datum na ručak, ili večeru. Da li umete da brinete o sebi, ili se dobro osećate samo uz spokoj svog doma? Da li kapirate da neko dolazi kod vas preko volje, samo da vas ne bi uvredio?
Da li to osećate? Mislim da jako osećate, i onda ste nesrećni što neko ne deli isti osećaj kao vi. Pa eto, nisu svi isti. Ne zanima ih tradicija, porodica, održavanje balansa porodice… A vi imate panični strah, od istog da ne nestane.
Da li vas emocije uguše, da naprosto ne možete da dišete, sva tuga ovog sveta je vama u duši. Prepuštate joj se sa suzama.
Zašto dragi Rakovi, ne uživate u svojoj savrešnoj mašti, snovima. Zašto ne dajete ljubav, tako divnu i toplu onome kome je potrebna.
Zašto ne umete da budete spontani u davanju, jer ređe uzimate. Zašto ne volite više sebe, nego druge?
Znate li odgovor?
Ja ga ne znam. Naporosto ste takvi. Mučite i sebe i druge, dajući im višak ljubavi koje ste prepuni.
Vaš moto je, ’ Ja osećam’, osetite i kada gušite ljubavlju!